Kultura laži i licemjerja

24. Svibanj, 2012

building-a-portrait-of-a-lie_1

Svako vrijeme ima svoju epidemiju , zarazne bolesti, ratovi, glad, a mi smo dočekali epidemiju laži i licemjerja. Čovjek je stavljenj u žrvanj lažne humanizacije u kojoj se gubi temeljna odrednica dobrote a to je poniznost i svijest o vlastitim pogreškama. U vremenu upitnog relativizma, gdje je naizgled sve dopušteno, a s druge strane nikad u povijesti čovječanstva više stvari nije bilo nadzirano i sankcionirano; čovjek i sam izmanipuliran u ovom jazu između sveprihvaćenog i svopće kontrole, nužno postaje lažljiv i licemjeran. S jedne strane sve relativizira i tobože prihvaća,zloupotrebljava govor ljubavi, a s druge strane ogovora, klevece, mrzi, prokazuje, osuđuje, zgraža se… Ljudski je duh na ovaj način razdrt i rastrgan između onoga što stavrno osijeća i onoga što proklamira. On ne poznaje istinske vrijednosti, ne nalazi srca za razumijevanje i praštanje, nego svoje slabosti, koje je relativizirao i nije prihvatio, osuđuje u drugima oko sebe. Toliki je nesrazmjer i otuđunje od ljudskog bića,. To se može iščitati u zakonima svih modernih država. Bog je novac a čovjek je bezvrijedan. Novčana prevara se kažnjava mnogo strože nego li ubojstvo, a pobačaj spada u domenu „poželjnog“. Čovjek je postao bezvrijedan. Deklarira se humanistom a nikad nije bio dalje od humanosti. Zagovara pristup informacijama i otvorenost a nikad nije više lagao i varao. Istinski humanizam započinje iskrenim prihvaćanjem samog sebe i drugoga, a ne zavravanjem, praštanjem a ne osudom, radošću a ne zavišću, ljubavlju a ne mržnjom. Nažalost danas imamo malo od toga. Čovjek je danas ozbiljno bolestan.

 

Josip Zekić